Ovim stihovima započela sam dan. Poslala sam riječi jednoj četvrtini Frajli – Jeleni. Rekla sam joj da mislim da će današnji dan biti depra. A onda sam popila kavu.

Ljubav je za hrabreKoji ne ustuknuPred olujom Moja obitelj je kao i svaka, a možda malo drugačija. Devedeset i prve došao je gospon za popis stanovništva. Ja sam ponosno digla glavu i stavila ruke u pozu grofice i rekla da…

Spavala sam punih deset sati u komadu. Jaka kamilica i online vježbe čine čuda. Možda ću na ljeto imati prvi put u životu pločice pa ću se prošetati u badiću i tenkama, onako nonšalantno, do dućkasa i kupiti deset deka podravca i žemlju, kao u dobra stara vremena. A za desert cao-cao, ili još bolje, fri fri.

Da svi budu jedno. Nad prazan trg svetog Petra nadvio se veo milosti koji se širio poput tinte od duše do duše. I svi smo plakali. I zahvaljivali. Danas je novi dan. Dan kada smo se prestali bojati.

Jutro je. 06:50. Zapisan je taj alarm u meni od nedjelje. Trebat će neko vrijeme da tijelo zaboravi. Otvaram vrata mog vrta. Ptice pjevaju. Dobro je.

Danas je srijeda. 25.03. 13:30. U nedjelju nas je zadesio gadan potres. Čileanci kažu da ni ne trepnu na 5 rihtera, meni su trepavice otpale.