Čovjeka vesele sitnice! Od kad sam uselila u stan imala sam pipu iznad sudopera koja mi se nije svidjela. Osim kaj mi nije bila lijepa, nikako nisi mogao regulirati ni jačinu mlaza, ni toplo hladno. I uvijek bi me poprskala, pa sam radije žedna išla na posao. Kad sam prala suđe bila sam mokra od glave do pete, i unatoč glazbenoj listi za podizanje raspoloženja, uvijek bih nevoljko uzimala spužvicu i deterdžent u ruke. Ta pipa bezobraznica je i jedna od krivaca ili krivkinja….krivačica, krivulja… kak se već veli u ženskom obliku, zbog koje su moje pločice vječno na mrlje. No, kad useliš u stan imaš listu prioriteta, jer financijska situacija ne dozvoljava sve odmah i kak želiš. Pipa je bila na zadnjem mjestu jer radi, a to je bilo ipak ispred madraca, stola ili gletanja. Sve kaj je funkcioniralo, čekalo je svoj red. Pipa je bila na zadnjem mjestu i još bi se načekala da nije prekjučer cijeli gornji dio, skup sa ručkom i filterom ostao u mojoj ruci, dok je voda nekontrolirano počela prskati po cijelom stanu. Zamislite mene u tom trenu?!? U jednoj ruci pipa, u drugoj hvatam kapljice po zraku, pa pokušam začepiti pipu rukama, onda pustim pa vodoskok pljusne zanosnije nego Bandićeve fontane, pa nategnem rukav moje ionako rastegnute pidžame i stisnem kao da se radi o smrtonosnom krvarenju. Crvenilo na mom licu projiciralo je Tesline formule po slapovima Niagare i pokušavalo suzbiti paniku i napraviti nešto logično i efikasno. Kombinacija plemenskog plesa, hodanja po žeravici i wrestlinga zasigurno je bila pravi spektakl za moje susjede preko puta. U jednom trenutku sam odjurila po mog susjeda Šimu i još brže se vratila ukrotiti razularenu vodu i vikala da dođe u kuhinju. Tko zna kaj si je jadan mislio da se događa, i brijem da mu je laknulo kada me vidio u klinču sa erupcijom vode koju sam ipak uspjela pričepiti gornjim djelom i ne znam kako zaustaviti. Da me sad pitate kaj sam napravila, nemam pojma!! Klela sam se susjedu da je bilo strašno, i da ga ne bih ometala bez veze, i zahvalila se kaj je bio spreman pomoći. Susjed je otišao, a ja i moja pipa smo ostale u ringu potpuno iscpljene. Gledam ja nju, a ona ne daje više nikakve znakove života, ni kapi.

Da čujem one stare basne da mlijeko plave bajke sasnem, da više ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama. Tamo, tamo da putujem, tamo tamo da tugujem.

Ne znam zašto su mi sad Ujević i Dedić pali na pamet. Neka sjeta me uhvatila za mojom pipom, nisam bila fer prema njoj. Ona je sigurno osjetila da ju nisam voljela i sama odlučila da je vrijeme za Odlazak.

Cijeli jedan dan sam žalovala i prala posuđe u kupaonskom lavabou, a onda sam odlučila da je vrijeme za promjenu. U Bauhausu ima jedna pipa koju sam tajno priželjkivala. Crvene je boje i može se savijati, što je super cool. Pa, put pod noge prema mojoj novoj cimerici. Mamina frendica Befi me strpala u auto i krenule smo po nju. Nije nas spriječio ni kilometarski red ispred ulaza i isto toliko dugi red na kasi. Kad sam ugledala moju ljepoticu, svo čekanje se isplatilo!! Nevjerojatno kako jedna mala stvar može razveseliti čovjeka. Dok sam čekala u redu za platiti, utrpala sam još teglice i sadnice cherry rajčica, paprika, začina i dvije vreće zemlje. Zaboravila sam naravno od uzbuđenja farbu za zid boje slonovače, a koju jedino tamo imaju. Treba mi da prekrijem nered od mojeg impro gletanja rupa nakon pokušaja postavljanja slika u ravninu. No, dobro, ići ću opet, kaj sad, u tom čekanju ima i pozitivnih stvari. Možeš opet ući u neku svoju priču kao ja jučer i koristiti likove i scenu oko sebe. Oduševila me jedna kraljevska kada i drveni lavabo koji koštaju cijelo bogatstvo. Zamišljala sam tko bi si od likova oko mene to mogao priuštiti i kako izgleda njihov dom. Bilo je par klijenata, ali mi se po njihovim bijelim tenisicama čini da ipak više vole mesing i mramor, a ne ovu profinjenost starih dvora. Dok sam stajala u redu, utrpala sam i glinene čaše iz kojih bih mogla piti crno vino, poput kraljice. Baš bi išlo uz patku koju smrznutu čuvam za svečani trenutak. Dok dođe taj trenutak, doći će i plaća, pa vratim pehare natrag na izložbeni stol i mislim si, tko zna, možda ću si moći kupiti cijeli komplet glinenog posuđa kad se opet projekti vrate na scenu. Da su neki projekti opstali, imala bih i za onu kadu, samo ju ne bih imala gdje staviti. Ali, bih imala za nju. Dobar je to osjećaj. Još dvadeset ljudi i na redu sam, pipa će biti moja i samo moja. Još sam tako uzela par sitnica i neke od njih racionalno vratila, ta igra me veselila. Stavila bih i nekaj potpuno meni nepotrebno poput cirkularne pile, samo da par metara u redu osjećam kako je to imati u kolicima. Gospođa iza mene ne mijenja izraz lica, mislila sam da će joj biti smiješna moja igra. Ali, frigaj ga. Isti, indiferentni izraz lica, koji samo čeka da odnese doma još jednu orhideju, koja najbolje uspijeva na istočnoj strani i ne treba se zalijevati. Zašto imati biljku koju ne trebaš zalijevati? Kaj nije poanta upravo u tome? Nikad mi nisu bile napete te orhideje, i ne znam tko bi čekao satima za jednu teglicu.

Tko zna, možda se i ona to pita za moju pipu, koja je, by the way, crvena i sigurna sam da se samo meni i još nekolicini pacijenata sviđa. Samo kaj to nemrem odgonetnuti na licu gospođe Nihil.

Evo me! Na redu sam. Potrpam teglice, sadnice i gospođu Pipu u klik kartice i odšepurim doma sretna kao da sam dobila na lotu.

Sve su mi organizirali na putu do doma. Gospon kodnog imena Žaba  došel je i zmontiral ljepoticu dok kažeš keks. Za to vrijeme čvrsto sam odlučila da ću biti domaćica i vrlo teatralno izložila moj vrtlarski pribor nek vide i sjeverna i južna zgrada kaj imam. Dok sam lagano odvajala flance na novinski papir, u glavi sam već osmislila kako će izgledati teglica s mojim proizvodima. Znam i naziv, a logo imam već dvije godine. Koliko sam munjena, zakupila sam već i domenu pod tim imenom. Kaj ćete. Još jedna mala stvar koja me veseli, a koja može postati doista moj životni put. Jer život nije samo, ali velikim djelom jest, igra.

To je to, dame i gospodo. Spektakl samo takav! Ja sam vlasnica domene pod tajnim nazivom i savitljive, crvene pipe, koja me tak veseli da ću svaki tren popiti čašu vode, dozirano, da se ne opijem.

Ljubim!