Kuharice manje zbori
Da ti ručak ne izgori

Ne idem u dućan sljedećih deset dana! U ove redove idem samo ako ću snimati film. Jedino radi umjetnosti se isplati čekati toliko u redu, ulaziti jedan po jedan i špricati ruke na ulazu iako imaš rukavice. Pa onda skidati te rukavice stručnim potezom, pa si popraviti kosu i onda zabrijati da si sve zeznuo i da ti virus visi na kosi. Jednom me nos toliko svrbio, kao da mi je nešto ušlo u šupljinu, a napokon sam uspjela ući u dućan. Nakon sat vremena stajanja u redu uđem i nos me svrbi. Ne možeš ništa. Lansiraš informacije direkt u mozak da te ne svrbi, ali frigaj ga, kad svrbi. Pokušaš laktom, pa tražiš maramicu, pa ne možeš s tim rukavicama otpakirati maramicu. Onda krenu grimase. Stisnem, istegnem, pa opet stisnem nos, pa lijevo, zatim desno, zubi ti izgledaju kao Oliverovi kad pjeva Moj galebe, a oči ti se šire u neviđeno čuđenje. Teta u dućanu misli da sam pop corn i tužno me pogleda. Idem joj objasniti da mi je nešto ušlo u nos, a ona sam napravi facu kiselog limuna i proguta knedlu. Dakle, sve gore. Ne mogu više, skidam masku, skidam rukavicu, vadim maramicu. I ništa nije. Pogledam masku, kad s nje viri končić. To je to, dakle! Končić me škakljao!!! Sva zadovoljna da ipak nisam pukla razmišljam da kažem teti ili ne. Ipak ne. Pokušat ću ostaviti dobar dojam ležernosti u dućanu da joj skratim muke. Ionako ju uništava zvuk Glova svake sekunde, dring dring dring. Ulaze jedan po jedan znojni frajeri Glova, koji bi inače bili vrlo zgodni da ih sad ne gledamo kao potencijalnu prijetnju, i uzimaju pakete špeceraja za van. Pitam se, pa kaj ja tu radim?

Evo me danas opet u dućanu, imam masku na šarena srca i ljubičaste rukavice. Ispod maske fućkam pjesmicu Pust je moj grad i vrlo brzo ostanem bez zraka, jer te maske nisu zamišljene da puno pričaš. Nastavim u tišini i namignem teti u dućanu koja mi veli sva sretna da je došao kvasac iz Ukrajine. Jako se razveselim jer se ona razveselila i uzmem taj kvasac iako imam doma nekoliko paketića hrvatskog. U međuvremenu smo se teta i ja skompale, i danas ću joj dati poklončić, za Uskrs. Ona je za mene heroj.

Iza mene ekipa čeka, kao što sam neki dan ja smrknuto gledala gđu. Hoch, pa mi se mozak koncentrira samo na bitno – na makovnjaču i boje za jaja. Danas je subota pred Uskrs. Farbam jaja i radim makovnjaču. Makovnjaču za mir, jaja za radost. Trebam mak, brašno, kvasac, šećer, maslac, vrhnje, mlijeko i boje za jaja. Jaja su neki dan došla od tete s placa uz fiskalni račun flomasterom na prekriženom računu za struju. Boje sam uzela neke fensi u drogeriji kat niže. Na slici se kunu da su jestive, iako imaju sedefasti sjaj. Uz to sam uzela i zlatne naljepnice. Ove godine želim samo da blješti. Nikakve prirodne kurkume, zelje, vino i listići. Sve mi je to prije bilo fora, ali sada moj mozak traži samo kraljevski tretman. Faberge za siromašne. Ratna su vremena, bit će brilijanata i zlata kad se sve ovo završi. Pa još deset godina poslije. Sad su naljepnice luksuz. Kaj se jela tiče, ove godine bumo samo jedno jelo, ali kraljevsko. Onih pet kolača koje smo inače radile nema smisla, nemaš kome dati. Jedan će biti taman. Susjedi i mi. Razmjena dobara. Baš me zanima kaj će oni raditi, susjeda je maherica za kolače. (Ona čita moj blog, pa evo uz kolač  besramno žicam i jedan espresso 🙂 ).

Makovnjača. Toliko je recepata, a rijetko koja ispadne ukusna. Mora biti onako tanko i prhko dizano tijesto, a fila bogata, da su ti zubi poslije crni. Proguglala sam par elitnih slastičara i izabrala recept kolegice Snješke s posla. Još nedavno, kada smo radile, slavila je okruglu obljetnicu rada u Filharmoniji, pa je donijela makovnjaču, zbog koje sam stalno odlazila u kuhinjicu po još i više. Zabranila sam si tjedan dana vagu.

Doma slažem namirnicu po namirnicu na stol i razmišljam o tome kako je sve je počelo kada sam imala devet godina, a mama je dobila jaku gripu. Bio je Badnjak. I mi nismo imali kolače. Sjetila sam se da u biblioteci imam jednu knjigu koja bi mi mogla pomoći. Kuharicu bez kuhanja. Na naslovnici je bio crtež djevojčice koja valja tijesto. Uzela sam olovku, papir i kuharicu i vrlo poslovno sjela za stol. Noge su mi uronile u Grolla, našeg mađarskog pulija, koji nas je uvijek pratio i pokušavao držati na okupu. Pljucnula sam prste i listala recept po recept, a Groll se prebacio na leđa i uživao dok sam ga mazila petom. Vrlo stručno sam uspoređivala koje namirnice trebam i koje imam i zapisivala u moju tekicu. Kada sam odabrala kolače, moja glava je izvirila kod maminog jastuka, a ja sam skupila obrve u što slađu facu kojom sam vješto manipulirala i pitala da mi da novce za par sitnica koje su bile neophodne. Odjurila sam u udućan s cijelim bogatstvom koje sam dobila. Udućan, tako sam zvala dućan jer se uvijek govorilo da se ide u dućan, pa sam mislila da je to jedna riječ. Mislila sam i ja da pjesma Smrt fašizmu i sloboda narodu zapravo ide Smrdi čizma i sloboda narodu. Nije mi bilo logično da se pjeva o smrti, a nisam niti znala što je to fašizam. Tako sam stvorila stihove koji su mi djelovali razumljiviji.

Ponosno sam slagala namirnice po stolu kao velika kuharica i bacila se na posao mirisnog Božića. I uspjelo je. Svaki kolač je bio kao iz knjige. I salamice od čokolade, i kocke od margarina i oraha i kuglice od keksa i cimeta. Starija seka me gledala kao da sam čarobnjakinja i tamanila kolače. Groll  je veselo lajao oko stola jer je shvatio da se događa nešto posebno. Nazvala sam i mamine prijatelje i jedan mi je pristao donijeti bor, koji smo zajedno okitile s vatom. Bio je to pravi blagdan koji nikad neću zaboraviti.

Danas..

Margarin je postao maslac, pećnica ide na 180. Radost ista. Dok moje namirnice čekaju da postanu kolač, puštam si pjesmu Angelina i stavljam haljinu i rubac oko glave. Za kuhanje moram biti zgodna. Ne mogu izgledati k’o šmrkalj, to je nepoštovanje prema hrani. Popravim sliku na zidu koja je na hero od potresa i protresem tijelo u samozvani fokstrot. Uskrs i makovnjača se vole! Brašno se pretvara u oblak, a noge cupkaju. Hul gil, biljka veselja iz Mezopotamije. Mak se može koristiti i za opuštanje mišića, protiv bolova, za iskašljavanje i liječenje grčeva u abdomenu, piše u enciklopediji. Baš dobar izbor.

Bit će to lijepi Uskrs. Napokon Uskrs!

Ljubim!
Pe

One Reply to “Makovnjača”

  1. Baš svaki dan me razveseliš svojim blogom. Daj Bože da ti makovnjača tak dobro ispadne da dobiješ dvije kile ovih dana od nje, uz želju da ih iduća dva dana opet skineš :-))) 😘❤

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *